Indeks dostupnosti nekretnina mjeri koliko prosječnih godišnjih plaća treba uložiti da bi se kupio stan standardne veličine. Prema najnovijim podacima Eurostata i DZS-a, u Dubrovniku taj omjer iznosi 14,3 godišnje plaće za stan od 60 četvornih metara — što ga stavlja uz bok skupljim europskim obalnim destinacijama poput talijanskih rivijera ili malteškog primorja. Split bilježi omjer od 11,8 godišnjih plaća, a Rijeka nešto blaži 9,1. Nacionalni prosjek iznosi 7,4 — no taj prosjek uključuje kontinentalne županije s cijenama kvadrata daleko ispod jadranskog pojasa. Što pokreće rast? Tri su glavna čimbenika izmjerljiva iz dostupnih podataka: povećana potražnja kratkoročnog najma (Airbnb-izirani stanovi izlaze iz dugoročnog tržišta), rast troškova gradnje od 18 posto između 2020. i 2023. i ograničena novogradnja unutar povijesnih jezgri zbog konzervatorskih ograničenja. Kamatne stope na stambene kredite u eurozoni porasle su s 1,2 posto (početak 2022.) na 4,1 posto (kraj 2023.), što dodatno smanjuje kupovnu moć. Rezultat: udio kućanstava koja plaćaju više od 40 posto dohotka za stanovanje u obalnim gradovima porastao je s 18 na 26 posto između 2020. i 2023., prema podacima Eurostata za Hrvatsku.
Kućni budžet
Što troškovi stanovanja govore o dostupnosti nekretnina u jadranskim gradovima
Omjer prosječne plaće i cijene kvadratnog metra u Splitu, Rijeci i Dubrovniku raste već četvrtu godinu zaredom.
